U sve godine koje sam proveo u prodaji osiguranja ne mogu se dovoljno načuditi zašto se više ne ugovara dobrovoljna mirovinska štednja. Premali broj radno aktivnog stanovništva štedi na taj način. Prinos i omjer uloženog dobivenog su najpozitivniji mogući u usporedbi sa bilo kojim oblikom štednje.

Drugi jako važan (najvažniji) argument je da vaša mirovina od obaveznog fonda (1. i 2. stup) ne odgovara ni približno iznosu uplata. Tako da, koliko god imate brutto iznos plaće, taj iznos nećete vjerojatno nikada iskoristiti (jedino da je životni vijek 200 godina). Treći argument su radnici, ali i vlasnici privatnih poduzeća. Svima je jasno da malom poduzetniku nije idealno uplaćivati visoku brutto plaću. Djelatniku mogu uplaćivati iznos iz plaće u dobrovoljni mirovinski fond do 500,00 kn mjesečno i smatrat će se porezno priznatim rashodom. Djelatnik može iskoristiti uplatu poslodavca, a i sam uplaćivati još do iznosa koji smatra da je dovoljan za mirovinsku štednju.

Za primjer sam ovdje priložio jedan realan tijek godina uplate i iznosa. Sve ovisi o osiguraniku, nema obaveze dinamike i iznosa plaćanja. Nema ulaznih i izlaznih naknada. Prinosi se akumuliraju s godinama trajanja štednje. Prve ste godine uplatili npr. 5.000,00 kn i na taj iznos dobijete neki prinos od 4%, a kasnije što više imate na računu, akumulira se na taj iznos.

Za sve mirovinske fondove koji posluju u Hrvatskoj možete vidjeti povijest prinosa, prospekt sa uvjetima i načinom upravljanja portfeljem.