Gotovo sve banke i osiguravajuće kuće imaju proizvod dječje štednje. Pokušat ćemo razjasniti najbitnije razlike među proizvodima.

Kamate na štednju u bankama, domaću i valutnu, su pale na povijesno niske razine (od 0.15 % do maksimalnih 3% u najboljim slučajevima). Kamate ovise o valuti, trajanju ugovora i visini uplate, a mogu se ostvariti i dodatni bonusi i premije. Cilj je odraditi štednju do kraja nekog ugovorenog roka, ne prekidati, jer se onda gube bonusi. 

Kod dječje štednje u osiguranjima slična je situacija. Odabirete određenu godišnju, mjesečnu ili kvartalnu premiju, trajanje štednje (najčešće do djetetovog 18. rođendana) i eventualna dodatna pokrića:

• osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode)

• lom kostiju

• osiguranje za slučaj smrti ugovaratelja (roditelj, skrbnik)

Tu dolazimo do najvećih razlika u odnosu na banke. Kamate su dosta slične i kod osiguranja. Doduše trebate paziti da ugovarate ovakve proizvode kod onih osiguravajućih kuća koje godinama rade sa dobiti i pripisuju taj bonus policama životnih osiguranja. Na štednu komponentu se odmah pripisuje fiksna kamata ovisno o trajanju ugovora i dobi osiguranika, a dobit se pripisuje naknadno, od treće godine ugovora do isteka.

Ukoliko ugovaratelj police (roditelj, skrbnik) već nema vlastitu policu životnog osiguranja preporuka je da ugovori riziko dodatak preko dječje štednje. Time se štiti obitelj od dodatnih troškova, a i zatvara (isplaćuje u punom iznosu) polica dječje štednje u slučaju smrti ugovaratelja. U suprotnom se isplaćuje matematička pričuva.

Ne postoji kriva opcija kad je štednja u pitanju. Svaka je dobra, samo je bitno da se isplati do kraja i uzme cijeli iznos, bez raskidanja. Troškovi će nas svakako dočekati, a ovako ćemo biti bar malo spremniji.