Prva misao koja se nameće na ovakvo pitanje onaj je klasični trgovačko-marketinški odgovor: „Onoliko koliko je netko za njega spreman platiti“. To je uistinu i jedini točan odgovor jer jedino što na ovom svijetu nema cijenu je ljudski život.

Bit ću precizniji, postoje minimalne premije definirane cjenikom svake osiguravajuće kuće i to je u većini slučajeva oko 180 eura godišnje, nekih 15 eura mjesečno. Gornji limit osigurane svote najčešće nije definiran, ovisi o odluci službe za prihvat rizika prema pojedinom upitu. Premija ovisi o visini pokrića, trajanju ugovora, dobi osiguranika i eventualnim popustima ili doplatcima. Važan je i način plaćanja. Godišnje plaćanje je najpovoljnije, pritom se može uštedjeti do 5 % godišnje, zatim plaćanje na rate kreditnim karticama, trajnim nalogom preko tekućeg računa, dok bi mjesečno plaćanje uplatnicama trebalo biti zadnji izbor (napomena:  do kraja teksta će biti riječ isključivo o mješovitom osiguranju života sa višekratnim plaćanjem i  štednom komponentom, tzv. klasično životno osiguranje). Doplatak može biti rizično zanimanje, rizični sportovi kojima se osiguranik bavi i slično.

Osiguranje života je dugoročan ugovor i tako bi ga trebalo tretirati prilikom odluke o kupnji. Trajanje ugovora idealno bi bilo tempirati kroz određenu fazu života.  Netko želi po isteku ugovora imati ušteđeni iznos za mirovinu. Drugi će možda staviti trajanje prema punoljetnosti djeteta, za daljnje školovanje npr.  Treći moraju zaštititi dugove za vrijeme trajanja kredita i drugih financijskih obaveza, četvrti izričito žele financijsku zaštitu obitelji u slučaju nekog neželjenog događaja.

A takvih je događaja nažalost previše. Zato je druga najčešća misao koja se veže uz osiguranje života da je to proizvod koji se ne kupuje iz sebičnih razloga, nego zbog  zaštite onih do kojih nam je najviše stalo – obitelji. Osigurani slučaj nije samo smrt, nego i nezgoda, trajni invaliditet, boravak u bolnici, teška bolest ili operacija. To su sve događaji za koje nikada ne možemo biti dovoljno spremni i koje ne očekujemo. Neke osiguravajuće kuće su uvele u cjenike i oslobođenje plaćanja u slučaju da klijent ostane bez posla u prvih nekoliko godina trajanja. Drugi pak imaju oslobođenje u slučaju da osoba od posljedica nezgode ostane trajno nesposobna za rad.

Postoji i vedrija strana polica mješovitog osiguranja života, a to je npr. sudjelovanje u dobiti osiguravajućeg društva. Većina renomiranih kuća svojim policama pripisuje godišnju dobit, temeljenu na dobrom poslovanju  i pametnim ulaganjima. Te je podatke dobro provjeriti prije potpisivanja ugovora. Sredstva od uplaćenih premija osiguranja života strogo su definirana regulatorskim propisima, što konkretno znači da se radi o konzervativnim ulaganjima, koja nemaju velike prinose, ali su jako sigurna.  Otkako su kamatne stope na štednju u bankama pale dosta se potencijalnih klijenata obratilo osiguravajućim društvima za izračune. Iz tog je razloga dosta kuća dizajniralo nove proizvode sa jednokratnim uplatama i garantiranom dobiti do isteka ugovora (o takvim ćemo proizvodima napisati malo više u drugom blogu).

Dugoročan ugovor znači da klijent u određenom razdoblju može imati financijskih poteškoća i plaćanje police mu postane opterećenje. Postoje predviđene mjere kojima se može olakšati razdoblje krize, npr. smanjenje premije, pauziranje plaćanja na godinu dana, promjena načina plaćanja ili, u slučaju trajne nemogućnosti plaćanja, kapitalizacija i otkup police.  Dopunska osiguranja (npr. od posljedica nesretnog slučaja) mogu se ugovarati ili ukidati više puta tijekom trajanja ugovora. Moguće je mijenjati i trajanje police i korisnika osiguranja.

Obzirom na dugoročno trajanje police klijentima je omogućeno da indeksacijom očuvaju realnu vrijednost premije koju uplaćuju, tako da u trenutku isplate ugovorena svota zadrži realnu vrijednost u odnosu na rast cijena i inflaciju.

Polica osiguranja života služi i kao vrijednosni papir sa funkcijom zaloga, instrumenta osiguranja kredita (vinkulacija) i pozajmice klijentu – predujam na temelju otkupne vrijednosti police.

Osiguranje života je proizvod koji bi svatko trebao imati (u većini kuća se može ugovoriti od 14. do 65. godine starosti) a premiju prilagoditi svojim mogućnostima i potrebama.  Tema je jako opširna za jedan tekst, tako da sam se ovdje zadržao samo na općim informacijama, bit će još riječi o osiguranju života, savjetima između redaka i primjerima iz prakse.

Za izračun premije, dodatna pojašnjenja i pitanja  slobodno pišite kroz kontakt obrazac.