Kako jeftinije platiti auto osiguranje? Mitovi i istina.

Čitajući članak o prvoj registraciji vozila i kako proći jeftinije http://bit.ly/2HE6D5C ne mogu a da se ne osvrnem na netočne informacije koje se stalno ponavljaju u ovakvim istraživanjima.

Krenimo od početka i mogućnosti prenošenja, dupliciranja bonusa koji su ostvarili roditelji (btw ja sam prvu policu AO na svoje ime platio više nego dvostruko skuplje od ovog iznosa navedenog u članku, prije liberalizacije tržišta). Dakle, u osiguranju vozila cjenici djeluju na principu bonusa (nagrade) i malusa(kazne). Pritom je najveći bonus 50%, što znači da je osnovica za osiguranje u pola manja. Na tu cijenu je moguće još dobiti dodatne popuste – na plaćanje odjednom, na više osiguranih vozila u nekoj kući, na broj ugovorenih dodataka po polici (da, to isto igra ulogu), obiteljske popuste, akcijske popuste i slično (koji su varijabilni). Znači razlikujemo BONUS od POPUSTA.

Neistina je da sve osiguravajuće kuće dozvoljavaju dupliciranje bonusa od roditelja. Ali zato neke daju i od brata, sestre, nevječnanog partnera, na temelju vozila registriranog na firmu (gdje je ta osoba osnivač društva), sa obrta itd. Svatko je izradio svoj cjenik i svoja pravila bonusa te na kraju za to dobio odobrenje HANFA-e.

Nijedan prodavač ne poklanja bonus, nego ta mogućnost mora biti ugrađena kroz cjenik osiguravajuće kuće. Dodatni popusti i rabati se mogu dati (ne moraju), ali iz iskustva mogu reći da skoro svi daju maksimum jer znaju da svaki klijent u par sekundi može saznati koja je cijena na nekom drugom prodajnom mjestu.

Cijene se ne mogu mijenjati na dnevnoj bazi nego svaka promjena cjenika mora proći odobrenje regulatornog tijela za financijske usluge, HANFA-e.

DA registracijsko područje i dalje najpovoljnije, ali KR ne spada ovdje nego u najskuplji razred sa ZG. Ne mogu se vozila prebacivati. Da bi netko registrirao vozilo na određenom području mora tamo i stanovati, a to regulira MUP, nikako osiguravajuće kuće. Polica se radi na temelju prometne dozvole ugovaratelja osiguranja. Fizička osoba ima prebivalište, a pravna osoba ima registriranu tvrtku na nekom području. Zašto su neke velike firme godinama prijavljivale adresu na daruvarskom području a svi djelatnici rade i voze po Zagrebu, najbolje postaviti pitanje izravno njima. Time su godinama izravno zakidali državu za porez (u svakoj polici AO je 15 % poreza) i rade štetu stanovništvu koje stvarno živi na tom području gdje je statistički najmanje prometnih nesreća.

Dakle, u praksi možete biti djevojka/mladić od 19 godina (statistički skupa dob za registrirati vozilo na svoje ime) koja studira i živi u Zagrebu (najskuplje registarsko područje) a plaćati premiju auto odgovornosti 700,00 kn jer vozite automobil od oca koji ima 50 godina, puni bonus i živi u Garešnici.

Nisu mladi nepoželjni na cesti jer je to netko odlučio nego je riječ o statistici. Svaka je osiguravajuća kuća odlučila formirati cjenike da ima najskuplju i najjeftiniju dobnu skupinu, i nije istina da je kod svih skupo za mlade vozače. Neki su se orjentirali prema srednjoj dobnoj skupini, neki prema starijoj, neki prema mlađoj. Cijena ovisi i o snazi vozila, negdje i o vrsti pogona (dizel – benzinac). Treba napomenuti i koliki su iznosi šteta pokriveni sa policama koje u prosjeku koštaju 1200 kn; osigurana svota za stvari je 9.394.000,00 kn , a za osobe 46.739.000,00 kn. Kod lakih teretnih vozila cijene također variraju. Ne postoji “najjeftinije osiguranje za aute” jer teoretski ne može biti svima ista cijena kad se uzima toliko parametara za izračun: registarsko područje, snaga u kw, bonus-malus, dob osiguranika (ili je možda pravna osoba), način plaćanja. Više od pola vozača vozi aute koji su registrirani na drugu osobu i to im ne predstavlja nikakav problem u svakodnevnici. Kad bi usporedili cijene sa razvijenijim tržištima jako bi se iznenadili, uzmimo Njemačku za primjer, zemlju iz koje dolazi puno vozila na našim prometnicama. Tamo su cijene automobilske odgovornosti puno više, a vozila i njihov popravak jednako vrijede (tamo je malo niža cijena nabave vozila, ali je sat servisa skuplji) i onda se čovjek zapita: o čemu mi raspravljamo? Problem u cijeloj priči je što smo jadna ekonomija i plaće nam nisu dovoljne za platiti registraciju vozila nego nam je taj dan godini dan žalosti i razbijamo uplatu na 10 rata. Za iduće objave ću probati doći do par kopija njemačkih polica auto odgovornosti za usporedbu.

Još jedna stvar posebno iritira kod ovakvih savjeta je “cjenkajte se” ili “ne dajte se nasamariti”. Prodaja osiguranja nije plac ili sajam (uz dužno poštovanje svima koji prodaju na tržnici). I jako je ružno misliti da vas stalno netko želi prevariti, a ako je stvarno tako i imate dokaza za to, prijavite ga regulatornom tijelu. Učinit ćete uslugu svim poštenim prestavnicima struke. Kao prodavač mogu reći da sam u istoj ravnini s klijentom jer je njegov interes i moj. Naravno da mi je cilj da čovjek dobro prođe i kod plaćanja premije i kod obrade štete jer od njega živim, a vjerujte da se borimo svim raspoloživim sredstvima da to i ostvarimo. Za pojedine se klijente računa i po 10 različitih ponuda, za druge se rješava šteta, prikuplja dokumentacija, troši i vrijeme i materijalna sredstva da sve prođe kako treba. A onda na obnovi police ispadne da ni to sve nije dovoljno nego se čovjek cjenka jer ga je zvao netko sa tehničkog pregleda da će mu spusiti u odnosu na dosadašnju policu. Umjesto savjeta “cjenkajte se” predlažem “informirajte se”, ali na pravom mjestu i kod vrhunskih stručnjaka koji znaju o čemu pričaju i što rade, isto kao i u svakom drugom poslu.